
CAMEROON
NA VRHU ZAPADNE AFRIKE
13.- 23. 02.2000.
piąe: Damir Gobec
Kamerun,
jedna od najbogatijih drľava Afrike,
i jedna od rijetkih afričkih drľava
koja se moľe sama prehraniti. Smjeątena
u centralnom dijelu Afrike na obali
Atlantskog oceana zauzima prostor od
475.440 kvadratnih kilometara, a nastanjuje
ju 13.233 miliona stanovnika ( 28 osoba
na kvadratni kilometar ). Godiąnji prirast
je 2,7 %. Glavni grad Yaounde nastanjuje
1.121.000, dok glavni industrijski centar
Douala u kojem se nalazi i međunarodni
aerodrom, nastanjuje preko 1.300.000
stanovnika. Sluľbeni jezici su Engleski
i Francuski, a govori se joą barem 24
glavna Afrička jezika.
Većina stanovniątva su krąćani ( preko
50%), a postoji skoro 200 etničkih grupa.
Poznavajuće
ove osnovne detalje mala grupa avanturista
i gorskih vodiča u organizaciji Saveza
gorskih vodiča planirala je izvr±iti
uspon na najvi±i vrh zapadne Afrike.
Malo poznat u planinarskim krugovima
Hrvatske Mount Cameroon po prvi puta
je dočekao veću grupu hrvatskih planinara.
( poznat je jedino solo uspon Emilije
Ebenspanger prije dvije godine kada
se i rodila ideja poznatog Himalajca
®eljka Gobeca da jednog dana dovede
veću grupu hrvatskih planinara ). Visine
4070m ( po nekim mjerenjima i 4095m)
Mt Cameroon uzdiµe se sa same obale
oceana i godinama je bio navigacijska
točka za pomorce. Niµi od Kilimanjara,
ali vjerojatno jednako atraktivan za
uspon predstavljao je veliki izazov
za na±u ekspediciju.
Iz
Zagreba put Belgije i Bruxellesa krenulo
je deset planinara: Marija Gobec - predsjednik
Saveza gorskih vodiča, Emilija Ebenspanger
- tajnica Saveza gorskih vodiča, ®eljko
Gobec - tajnik Planinarskog saveza Zagreba
i gorski vodić, Nenad Mihaljević - gorski
vodić, Draµen Lovreček - gorski vodić
- Jastrebarsko, Jasna Sabadin - gorski
vodić - Umag, Vlatko Nemec - HPD "Kapela
", Damir Streiher, te orijentacisti
Ivana Sto±ić - HPD " Runolist "
i Damir Gobec - HPD " Vihor ".
Zahvaljujući pomoći Belgijske vojske
u Bruxellesu je organiziran smje±taj,
te prijevoz do Cameroona. Dan nakon
napornog puta protekao je u odmaranju
i razgledavanju Antwerpena i Bruxellesa,
te pripremanju stvari za let prema Duali.
Sedam sati trajao je let preko cijele
Europe i Sahare do na±eg odredi±ta.
Po izlasku iz aviona uslijedio je pravi
±ok, dočekalo nas je preko 30 stupnjeva
celzijusa na vrućoj aerodromskoj pisti.
Carinske formalnosti obavili smo na
vrlo elegantan način, te smo prebacili
na±e ruksake u autobus koji nas je odveo
do Buee, mjesta u podnoµju Mt. Cameroona.
Pomalo umorni večeramo i tek oko 23
sata dobivamo ključeve od soba u na±em
smje±taju.
Sljedeći
dan provodimo u aklimatizaciji i opskrbljivanju
bananama, ananasima i ostalim voćem
ovog podneblja za uspon. Stanovni±tvo
se polako navikava na na±u prisutnost
i pozivima " White man " pozdravljaju,
te nude svoju robu na prodaju. Obaveznim
cijenkanjem cijena robe se spu±ta i
za preko 60 %. Kupujemo i veće količine
fla±irane vode, jer na samom usponu
postoji jedan izvor, i to na samom početku.
Dan uspona počinjemo laganim doručkom
i vozilima se prebacujemo do zatvoreničke
farme, gdje policija kontrolira sve
koji kreću na brdo. Početna visina je
1090m. Nakon slikanja sa organima reda
krećemo kroz plantaµe banana, te slonovsku
travu i bambus prema prvoj kući. Laganim
korakom prolazimo kroz najljep±i dio
cijelog uspona. Puna dva sata hoda se
kroz pravu dµunglu, a zvukovi koje čovjek
čuje stvaraju posebni ugođaj. Dolaskom
na prvu kuću na 1870 m treba se dobro
odmoriti, jer pred nama je jedan od
najteµih dijelova cijelokupnog uspona.
Izlaskom iz granice li±ća na 2000m ukazuje
se pred nama tzv. zid, 860 m visinskog
uspona bez serpentina (direktno). Pred
sam kraj zida vidi se poznato osamljeno
drvo do kojeg ima dva sata hoda. Vegetacija
je sve slabija i ostaci lave i vulkanskog
pepela polako zamjenjuju travu. Nakon
osam sati hoda stiµemo do druge kuće
koja je na 2780 m gdje ćemo i prenočiti.
Limena kuća sa par dasaka i ne±to slame
posluµila je za spavanje (na±a skloni±ta
su Hilton prema ovome).
Na
zavr±ni uspon krećemo u pet sati ujutro
jo± po mraku, kako bi izbjegli jako
sunce. Crna lava i kamenje seµe u nedogled,
a penjanje traje skoro četiri
sata do treće kuće na 3740m. Ovdje radimo
zadnji odmor i ostavljamo dio stvari,
da ne vućemo natrpane ruksake na vrh.
Uspon do vrha traje jo± ne±to manje
od jednog sata popredjelu koji nalikuje
na mjesečevu povr±inu. Vegetacije vi±e
nema, samo je crna lava oko nas. ©to
se vi±e bliµimo vrhu vjetar je sve jači,
te na samom vrhu upravo nosi sve ±to
se ostavi bez kontrole. Vrh - 4070m
(4090m). Osjećaj umora zamjenjuju sreća
i fotografiranje na vrhu. Svi smo stigli
na vrh, čak ni glavobolje, niti veliki
bolovi u leđima kod nekih članova nisu
pokolebali volju za osvajanje vrha.
Na vrhu se vijori Hrvatska trobojnica,
a vidik puca na okolna brda i Nigeriju.
Naµalost zbog oblaka, u nizini se ne
vidi Atlantski ocean.
Manja grupa Draµen, Ivana i Damir, jo±
se popela na susjedni krater koji je
zadnji put bio aktivan 1975. godine.
Njegov susjed mali Mt. Cameroon je proradio
pro±le godine u oµujku, te je lava putovala
punih 60 km, da bi se zaustavila samo
100m od obale oceana.
Svi
iskusni planinari znaju da usponom na
vrh dan nije zavr±en , te da slijedi
i silazak koji u nekim slučajevima moµe
biti i teµi od uspona. Vraćamo se kroz
"mjesečev krajolik" i uzimamo
stvari na trećoj kući za silazak. Zbog
velike strmine dobro su nam do±li teleskopski
±tapovi, jer spu±tanje po vulkanskom
kamenju bilo je vi±e nego te±ko. Uz
nekoliko padova, crni od pepela prolazimo
i najteµu dionicu " zid ",
te ulazimo u granicu li±ća. Lijepo je
opet imati zemlju pod nogama i sad se
već lak±e hoda. Uz put smo iznenadili
i manji čopor majmuna koji se razbjeµao
na±im dolaskom. Dµungla je u sumrak
bila sve glasnija i pravi je uµitak
bio opet čuti sve te glasove. Dolaskom
na prvu kuću grupa se razdvaja. Dio
odmornijih kreće dalje do smje±taja,
te osigurava prijevoz za zadnju dionicu
po cesti, dok su ostali uzeli malo duµi
odmor. Zadnji dio do zatvoreničke farme
hodao se po mraku, te su samo mjesečina
i na±e baterije obasjavali tanki put
kroz lijane i bujnu vegetaciju.
Nakon
skoro 15 sati hoda konačno stiµemo u
hotel. Pomalo umorni, zamazani i µedni
ali zadovoljni zbog uspona i činjenice
da nije bilo ozbiljnijih povreda osim
nekoliko µuljeva.
Dan
nakon uspona koristimo za regeneraciju
i odlazak na kupanje u Atlantskom oceanu.
Voda je topla, tako da provodimo sate
namakajući umorne mi±iće. Pogled u oblacima
zavijen Mt. Cameroon ispunjava nas zadovoljstvom.
Ostatak dana proveli smo u razgledavanju
grada Limbea u kojem se nalazi prekrasni
botanički vrt, a koji na na±u µalost
zbog zimskog perioda nije u punom cvatu,
ali cvijeće koje nalazimo po okolnim
vrtovima je stvarno impresivno.
Na±u
malu ekspediciju zavr±avamo gledanjem
brdskog maratona na Mt Cameroon i kulturnoumjetničkog
programa, te spremanjem za let prema
Europi. Zadnje sate u Africi iskoristili
smo za kupovanje suvenira
Let
u Europu protjeće mirno, a pogled na
pustinju traje punih tri sata. Prekrasan
zalazak sunca ispratio nas je iz Afrike
uz µelju da ponovimo ovu avanturu jo±
koji put.
Ovim putem jo± jednom se zahvaljujem
svima na izvrsnom dru±tvu. Hvala Jasni
na brizi za cijelu ekipu, vitaminima
i ljekovima kojima nas je opskrbljivala.
Hvala Damiru Streiheru i ©vabi na silnim
pričama i anegdotama koje su nas uveseljavale.
Hvala vodičima Draµenu i Neni na stručnim
savjetima, ohrabrivanju i čuvanju ekipe
. Hvala ®eljku, Emici i Mariji na izvrsnoj
organizaciji, te na kraju hvala Ivani
na pruµenom strpljenju i ljubavi.
|
|