CAMEROON

NA VRHU ZAPADNE AFRIKE
13.- 23. 02.2000.

piše: Damir Gobec

Kamerun, jedna od najbogatijih država Afrike, i jedna od rijetkih afričkih država koja se može sama prehraniti. Smještena u centralnom dijelu Afrike na obali Atlantskog oceana zauzima prostor od 475.440 kvadratnih kilometara, a nastanjuje ju 13.233 miliona stanovnika ( 28 osoba na kvadratni kilometar ). Godišnji prirast je 2,7 %. Glavni grad Yaounde nastanjuje 1.121.000, dok glavni industrijski centar Douala u kojem se nalazi i međunarodni aerodrom, nastanjuje preko 1.300.000 stanovnika. Službeni jezici su Engleski i Francuski, a govori se još barem 24 glavna Afrička jezika.
Većina stanovništva su kršćani ( preko 50%), a postoji skoro 200 etničkih grupa.

Poznavajuće ove osnovne detalje mala grupa avanturista i gorskih vodiča u organizaciji Saveza gorskih vodiča planirala je izvrąiti uspon na najviąi vrh zapadne Afrike. Malo poznat u planinarskim krugovima Hrvatske Mount Cameroon po prvi puta je dočekao veću grupu hrvatskih planinara. ( poznat je jedino solo uspon Emilije Ebenspanger prije dvije godine kada se i rodila ideja poznatog Himalajca Željka Gobeca da jednog dana dovede veću grupu hrvatskih planinara ). Visine 4070m ( po nekim mjerenjima i 4095m) Mt Cameroon uzdiľe se sa same obale oceana i godinama je bio navigacijska točka za pomorce. Niľi od Kilimanjara, ali vjerojatno jednako atraktivan za uspon predstavljao je veliki izazov za naąu ekspediciju.

Iz Zagreba put Belgije i Bruxellesa krenulo je deset planinara: Marija Gobec - predsjednik Saveza gorskih vodiča, Emilija Ebenspanger - tajnica Saveza gorskih vodiča, Željko Gobec - tajnik Planinarskog saveza Zagreba i gorski vodić, Nenad Mihaljević - gorski vodić, Draľen Lovreček - gorski vodić - Jastrebarsko, Jasna Sabadin - gorski vodić - Umag, Vlatko Nemec - HPD "Kapela ", Damir Streiher, te orijentacisti Ivana Stoąić - HPD " Runolist " i Damir Gobec - HPD " Vihor ". Zahvaljujući pomoći Belgijske vojske u Bruxellesu je organiziran smjeątaj, te prijevoz do Cameroona. Dan nakon napornog puta protekao je u odmaranju i razgledavanju Antwerpena i Bruxellesa, te pripremanju stvari za let prema Duali.
Sedam sati trajao je let preko cijele Europe i Sahare do naąeg odrediąta. Po izlasku iz aviona uslijedio je pravi ąok, dočekalo nas je preko 30 stupnjeva celzijusa na vrućoj aerodromskoj pisti. Carinske formalnosti obavili smo na vrlo elegantan način, te smo prebacili naąe ruksake u autobus koji nas je odveo do Buee, mjesta u podnoľju Mt. Cameroona. Pomalo umorni večeramo i tek oko 23 sata dobivamo ključeve od soba u naąem smjeątaju.

Sljedeći dan provodimo u aklimatizaciji i opskrbljivanju bananama, ananasima i ostalim voćem ovog podneblja za uspon. Stanovniątvo se polako navikava na naąu prisutnost i pozivima " White man " pozdravljaju, te nude svoju robu na prodaju. Obaveznim cijenkanjem cijena robe se spuąta i za preko 60 %. Kupujemo i veće količine flaąirane vode, jer na samom usponu postoji jedan izvor, i to na samom početku.

Dan uspona počinjemo laganim doručkom i vozilima se prebacujemo do zatvoreničke farme, gdje policija kontrolira sve koji kreću na brdo. Početna visina je 1090m. Nakon slikanja sa organima reda krećemo kroz plantaľe banana, te slonovsku travu i bambus prema prvoj kući. Laganim korakom prolazimo kroz najljepąi dio cijelog uspona. Puna dva sata hoda se kroz pravu dľunglu, a zvukovi koje čovjek čuje stvaraju posebni ugođaj. Dolaskom na prvu kuću na 1870 m treba se dobro odmoriti, jer pred nama je jedan od najteľih dijelova cijelokupnog uspona. Izlaskom iz granice liąća na 2000m ukazuje se pred nama tzv. zid, 860 m visinskog uspona bez serpentina (direktno). Pred sam kraj zida vidi se poznato osamljeno drvo do kojeg ima dva sata hoda. Vegetacija je sve slabija i ostaci lave i vulkanskog pepela polako zamjenjuju travu. Nakon osam sati hoda stiľemo do druge kuće koja je na 2780 m gdje ćemo i prenočiti. Limena kuća sa par dasaka i neąto slame posluľila je za spavanje (naąa skloniąta su Hilton prema ovome).

Na zavrąni uspon krećemo u pet sati ujutro joą po mraku, kako bi izbjegli jako sunce. Crna lava i kamenje seľe u nedogled, a penjanje traje skoro četiri
sata do treće kuće na 3740m. Ovdje radimo zadnji odmor i ostavljamo dio stvari, da ne vućemo natrpane ruksake na vrh. Uspon do vrha traje joą neąto manje od jednog sata popredjelu koji nalikuje na mjesečevu povrąinu. Vegetacije viąe nema, samo je crna lava oko nas. Što se viąe bliľimo vrhu vjetar je sve jači, te na samom vrhu upravo nosi sve ąto se ostavi bez kontrole. Vrh - 4070m (4090m). Osjećaj umora zamjenjuju sreća i fotografiranje na vrhu. Svi smo stigli na vrh, čak ni glavobolje, niti veliki bolovi u leđima kod nekih članova nisu pokolebali volju za osvajanje vrha. Na vrhu se vijori Hrvatska trobojnica, a vidik puca na okolna brda i Nigeriju. Naľalost zbog oblaka, u nizini se ne vidi Atlantski ocean.
Manja grupa Draľen, Ivana i Damir, joą se popela na susjedni krater koji je zadnji put bio aktivan 1975. godine. Njegov susjed mali Mt. Cameroon je proradio proąle godine u oľujku, te je lava putovala punih 60 km, da bi se zaustavila samo 100m od obale oceana.

Svi iskusni planinari znaju da usponom na vrh dan nije zavrąen , te da slijedi i silazak koji u nekim slučajevima moľe biti i teľi od uspona. Vraćamo se kroz "mjesečev krajolik" i uzimamo stvari na trećoj kući za silazak. Zbog velike strmine dobro su nam doąli teleskopski ątapovi, jer spuątanje po vulkanskom kamenju bilo je viąe nego teąko. Uz nekoliko padova, crni od pepela prolazimo i najteľu dionicu " zid ", te ulazimo u granicu liąća. Lijepo je opet imati zemlju pod nogama i sad se već lakąe hoda. Uz put smo iznenadili i manji čopor majmuna koji se razbjeľao naąim dolaskom. Dľungla je u sumrak bila sve glasnija i pravi je uľitak bio opet čuti sve te glasove. Dolaskom na prvu kuću grupa se razdvaja. Dio odmornijih kreće dalje do smjeątaja, te osigurava prijevoz za zadnju dionicu po cesti, dok su ostali uzeli malo duľi odmor. Zadnji dio do zatvoreničke farme hodao se po mraku, te su samo mjesečina i naąe baterije obasjavali tanki put kroz lijane i bujnu vegetaciju.

Nakon skoro 15 sati hoda konačno stiľemo u hotel. Pomalo umorni, zamazani i ľedni ali zadovoljni zbog uspona i činjenice da nije bilo ozbiljnijih povreda osim nekoliko ľuljeva.

Dan nakon uspona koristimo za regeneraciju i odlazak na kupanje u Atlantskom oceanu. Voda je topla, tako da provodimo sate namakajući umorne miąiće. Pogled u oblacima zavijen Mt. Cameroon ispunjava nas zadovoljstvom. Ostatak dana proveli smo u razgledavanju grada Limbea u kojem se nalazi prekrasni botanički vrt, a koji na naąu ľalost zbog zimskog perioda nije u punom cvatu, ali cvijeće koje nalazimo po okolnim vrtovima je stvarno impresivno.

Naąu malu ekspediciju zavrąavamo gledanjem brdskog maratona na Mt Cameroon i kulturnoumjetničkog programa, te spremanjem za let prema Europi. Zadnje sate u Africi iskoristili smo za kupovanje suvenira

Let u Europu protjeće mirno, a pogled na pustinju traje punih tri sata. Prekrasan zalazak sunca ispratio nas je iz Afrike uz ľelju da ponovimo ovu avanturu joą koji put.

Ovim putem joą jednom se zahvaljujem svima na izvrsnom druątvu. Hvala Jasni na brizi za cijelu ekipu, vitaminima i ljekovima kojima nas je opskrbljivala. Hvala Damiru Streiheru i Švabi na silnim pričama i anegdotama koje su nas uveseljavale. Hvala vodičima Draľenu i Neni na stručnim savjetima, ohrabrivanju i čuvanju ekipe . Hvala Željku, Emici i Mariji na izvrsnoj organizaciji, te na kraju hvala Ivani na pruľenom strpljenju i ljubavi.